
AGORA: Palanačka filozofija – malograđanština u svojoj najvišoj potenciji
„Između sela i grada, ovako zaboravljen, svet palanke nije ni selo ni grad. Duh njegov, međutim, jeste duh između plemenskog, kao idealno-jedinstvenog, i svetskog duha, kao idealno-otvorenog. Kada ovaj duh ovako govori o svojoj zloj sudbini, on govori o svojoj izuzetosti iz istorije. Ali, i kada je oglašava za prokletstvo, on hoće tu izuzetost. Osnovna pretpostavka duha palanke negde je u tome: da je to duh koji, zaboravljen od istorije, pokušava sada ovaj udes da preobrazi u svoju privilegiju, time što će i sam (onako kao što se klin klinom vadi) da zaboravi istoriju, ovim zaboravom da se ovekoveči u samom sebi…“ – R. Konstantinović – Filosofija palanke.
.
Ovaj odlomak neka nam posluži kao pokušaj oslikavanja duhovnog predela na kome je naša savremenost izrasla. Poslednja dešavanja čine se kao pokušaj našeg iskoraka iz takve slike sveta. No da li je to moguće? Nije li palanka ćorsokak u kome ostajemo zaglavljeni jer ga nismo svesni? Da li nam u tom slučaju ostaje palanačko filozofiranje kao najviši domet malograđana?